Trazim partnera, firmu ili osobu (488710)

Dating > Trazim partnera, firmu ili osobu (488710)

Click here: ※ Trazim partnera, firmu ili osobu (488710) ※ ♥ Trazim partnera, firmu ili osobu (488710)

U tvom slučaju preporučujem ti da nađeš nekog ko taj novac može da ti naplati preko neke paušalne agencije i da mu daš i 10% za tu uslugu a on da ti izvuče novac. Što ste stariji i što tražite više usluga i osiguranje će biti skuplje. Kako god, koristim ovu priliku da ponudim posao osobama koje govore engleski, ali perfektno. Sasvim je dovoljno ljudi koji puse i time provode vise vremena u pusenju van kancelarije ili za internetom imamo ovdje primjera more pa ih kladim se niko nije pitao kada su se zaposljavali hoce li sjediti po forumima i biti dovoljno efikasni u firmi.

Najpovoljnije,Koprivnica središnja Hrvatska kuća 180 m2, popratni objekti još 200 m2, s čak 12. Moj brak nije zbog papira, ali, svejedno, oni to ne mogu da znaju. Drugo on ima vise para i moze mnogo vise da se preganja i po sudovima i sve. E pa to u glavnom kod nas nije tako. Dobio si sve inforacije koje su ti trebale i sve je apsolutno jasno 3.

Spreman da radim sve potrebne poslove. On ne zeli da slobodno vreme provodi uceci, ili po konferencijama. A šta mogu sa 360k? Na osnovu cega stopirate?

Nema razlike između plate od 2.000€ i 4.000€ - Mozda nesto bolja kola, ali nikako veci stan. Inspekcija dodje i ode, nemas ti nista od toga, moze da im skuva kafu i izgladi sve sa njima.

Kad sam nudio posao: Djevojka - kandidatkinja me pozvala na veceru, jedan momak je u CV-u rekao da zna engleski a ispostavilo se da veze nema Kad sam trazio posao, imao sam posla sa seljacima ali eto... Ona je samo pitala kakvi su odnosi u firmi i da li imamo glasne sefove tj. Kad sam nudio posao: Djevojka - kandidatkinja me pozvala na veceru, jedan momak je u CV-u rekao da zna engleski a ispostavilo se da veze nema Kad sam trazio posao, imao sam posla sa seljacima ali eto... Ona je samo pitala kakvi su odnosi u firmi i da li imamo glasne sefove tj. Ukoliko kazem da su se u prethodnoj firmi desili problemi veceg omjera ne spominjuci detalje-jer se to ne radi , zbog cega sam ja donijela odluku da se povucem - to automatski stavlja jedan veliki minus na mene kao kandidata. Negativna iskustva - nepozeljna! Ukoliko kazem da sam htjela time off, da se malo odmorim, da prikupim novu energiju, znacilo bi to da nisam 100% sigurna u svoj izbor i da bi mozda ponovo dosla do te tacke, i u novoj firmi. Ukoliko kazem da sam zeljela da nastavim skolovanje, postavlja se pitanje zasto to nisam uradila na vrijeme. Helem, zakljucujem da je jedini opravdani razlog za promjenu posla, bankrot ili stecaj prethodne firme. Sto nimalo nije ok, jer kako bi bilo da svi mi u prvoj firmi u kojoj se zaposlimo ostanemo do penzije? Svakako hvala na savjetu Mozda onda ta firma nije pravo mjesto za raditi. Kvalitetne firme ce se utrkivati ko ce ponuditi bolje uslove svojim radnicima, jer ce tako moci obezbijediti najkvalitetniji kadar. Privatene firme se bave zaradjivanjem novca. I jeste, jedan od nacina da se novac ustedi za njih je zaposljavanje zenske radne snage. Zene su u prosjeku oko 50% jeftinije od muskaraca, ali, vidi vraga, ponekad ostanu trudne pa ih nema na poslu, ili, jos gore, mora im se platiti trudnicko bolovanje. Iako se potpuno slazem o neprilicnosti pitanja koja se ne odnose na struku i u sustini su krajnje licne prirode, mora se imati na umu da privatne firme nisu socijalne ustanove koje postoje samo da bismo mi imali plate, placena bolovanja i veliki godisnji odmor. Ako hoce da ostanu na trzistu, moraju uciniti sve da proizvod ili usluga koju nude bude sto konkurentniji - kvalitetniji i jeftiniji. Osobe koje vode ove intervjue vjerovatno znaju sta traze. Najbolja je taktika ili pazljivo formulisati odgovore na ova neprilicna pitanja, ili ih pazljivo izbjeci i okrenuti razgovor na strucnu temu. Kod poslova gdje je kljucan direktan kontakt s klijentima, nacin na koji se odgovori na ova pitanja nekad je vazniji od strucne spreme i radnog iskustva. Kako god, koristim ovu priliku da ponudim posao osobama koje govore engleski, ali perfektno. Posao je ucenje djece Engleskom u Rijadu, i ugovor je na 6 mjeseci ili godinu dana. Plata je izmedju 6 i 7 k EUR + smjestaj. Ako ima neko zainteresovan neka se javi ovde ili na pp, a zatim cu interesnta proslijediti na adresu gdje ce dobiti sve dodatne informacije. Kod nas je ceremonija razgovora za posao uvezena kasnih '80 uz tržišnu privredu pa tako svako ko je poslodavac smatra da je Bogom rođen i za dobrog managera. E pa to u glavnom kod nas nije tako. Da bi bio poslodavac ili direktor trebaš imati registraciju firme, pečat, faks i mobitel. Da bi bio manager moraš imati fakultet i biti vrlo sposoban uz bogato iskustvo. Pošto koda nas mahom posao nude poslodavci i direktori a ne manageri imamo na razgovorim pitanja kao što ste ih nabrajali. Do sada nisam nikada bio u ulozi nekoga ko traži posao ali sam primio na desetine uposlenika i moram reči da ni uposlenici nisu neka cvječka. Imam firmu koja intenzivno radi sa strancima i sva dokumentacija je na stranim jezicima. Kada kažem da tražim nekoga ko zna da radi u Projectu, AutoCadu onda stvarno trebam takvu osobu. Imao sam raznih situacija. Svako se bez izuzetka prvo raspituje za svoja prava. Niko me nikada nije pitao šta treba da se radi? Laže se bez trunke srama. Kada ga safataš u laži ni da se postidi. Govore sve jezike kao da su im maternji. Imam običaj da onda predložim da nastavimo razgovor u tom jeziku. Još niko nije znao ni približno dobrom pasivnom nivo. Zaključujem da firme tj. Svi bi mogli sve da rade i niko ne smatra da treba da bude odgovoran za svoj posao. Prolaznik wrote:Kod nas je ceremonija razgovora za posao uvezena kasnih '80 uz tržišnu privredu pa tako svako ko je poslodavac smatra da je Bogom rođen i za dobrog managera. E pa to u glavnom kod nas nije tako. Da bi bio poslodavac ili direktor trebaš imati registraciju firme, pečat, faks i mobitel. Da bi bio manager moraš imati fakultet i biti vrlo sposoban uz bogato iskustvo. Pošto koda nas mahom posao nude poslodavci i direktori a ne manageri imamo na razgovorim pitanja kao što ste ih nabrajali. Do sada nisam nikada bio u ulozi nekoga ko traži posao ali sam primio na desetine uposlenika i moram reči da ni uposlenici nisu neka cvječka. Imam firmu koja intenzivno radi sa strancima i sva dokumentacija je na stranim jezicima. Kada kažem da tražim nekoga ko zna da radi u Projectu, AutoCadu onda stvarno trebam takvu osobu. Imao sam raznih situacija. Svako se bez izuzetka prvo raspituje za svoja prava. Niko me nikada nije pitao šta treba da se radi? Laže se bez trunke srama. Kada ga safataš u laži ni da se postidi. Govore sve jezike kao da su im maternji. Imam običaj da onda predložim da nastavimo razgovor u tom jeziku. Još niko nije znao ni približno dobrom pasivnom nivo. Zaključujem da firme tj. Svi bi mogli sve da rade i niko ne smatra da treba da bude odgovoran za svoj posao. To je ocito tvoj problem. Vidim da si pazio sta pises, ali to ne znaci da nisi rekao sta mislis. Jezik se ne moze perfektno poznavati... Prolaznik wrote:Kod nas je ceremonija razgovora za posao uvezena kasnih '80 uz tržišnu privredu pa tako svako ko je poslodavac smatra da je Bogom rođen i za dobrog managera. E pa to u glavnom kod nas nije tako. Da bi bio poslodavac ili direktor trebaš imati registraciju firme, pečat, faks i mobitel. Da bi bio manager moraš imati fakultet i biti vrlo sposoban uz bogato iskustvo. Pošto koda nas mahom posao nude poslodavci i direktori a ne manageri imamo na razgovorim pitanja kao što ste ih nabrajali. Do sada nisam nikada bio u ulozi nekoga ko traži posao ali sam primio na desetine uposlenika i moram reči da ni uposlenici nisu neka cvječka. Imam firmu koja intenzivno radi sa strancima i sva dokumentacija je na stranim jezicima. Kada kažem da tražim nekoga ko zna da radi u Projectu, AutoCadu onda stvarno trebam takvu osobu. Imao sam raznih situacija. Svako se bez izuzetka prvo raspituje za svoja prava. Niko me nikada nije pitao šta treba da se radi? Laže se bez trunke srama. Kada ga safataš u laži ni da se postidi. Govore sve jezike kao da su im maternji. Imam običaj da onda predložim da nastavimo razgovor u tom jeziku. Još niko nije znao ni približno dobrom pasivnom nivo. Zaključujem da firme tj. Svi bi mogli sve da rade i niko ne smatra da treba da bude odgovoran za svoj posao. To je ocito tvoj problem. Vidim da si pazio sta pises, ali to ne znaci da nisi rekao sta mislis. Sinko dragi, svoje frustracije idi prosipaj na nekom drugom. Ja mogu, u sitni sat, kada kucam na brzinu zamjeniti č i ć ili a i e, što mi se stalno dešava ali sam i pored svega pismeniji od tebe. To što kucaš bez šumnika dokazuje da ni sam nisi siguran gdje ide č, a gdje ć? Dokaz tvoje nepismenosti leži u činjenici da engleski jezik pišeš velikim početnim. Ovo ni moje djete iz osnovne škole ne griješi. U svom postu bulazniš nešto o mojim problemima i korelaciji manager-fax što mi uopšte nije jasno. Šta sam ja mislio između redova nije tvoje da analiziraš jer nisi stručan za to. I to ide u prilog moje tvrdnje da se u ovoj zemlji svako bavi svačim bez formalnog obrazovanja i stručnosti. U zadnje vrijeme sam bila na nekoliko razgovora i prikupila razna iskustva. Medjutim ovaj zadnji mi je posebno interesantan. Znaci, razgovor je bio sa 3 gospodje, od kojih je jedna glavna vec nakon 5 min ustala i preostalih 10 min se setkala od jedne do druge kancelarije. Krajnje neprofesionalno a da ne govorim o tome kako je to nekulturno! Ukoliko je firma selektovala kandidata, onda bi bar trebala da obavi taj razgovor kako dolikuje. Razgovor je najvecim dijelom vodila gdja koja je ustvari externi faktor u svemu tome, a pri tom mi je postavila i pitanje o mogucoj trudnoci.... Tih par minuta razgovora se uglavnom svelo na to zasto ja vec neko vrijeme ne radim sta je razlog tome i zasto sam prestala raditi u prethodnoj firmi. Profesionalno iskustvo se najmanje razlagalo. Kakva vi iskustva imate? Moj ti je savjet da ne uzimaš sve tako k srcu. Prije svega mislim da ti kao kandidat ne možeš reći za nekoga ko već radi u toj firmi da je eksterni faktor. Jer u toj priči jedini eksterni faktor si ti. Slažem se da dosta razgovora za posao oda ne neku drugu stranu, ali donekle to razumijem. Poslodavci imaju to neko kratko vrijeme da te upoznaju i pokušaju izvući neke zaključke o tebi. Lično sam se susretao sa malim morem naizgled čudnih pitanja: od kakve muzike slušaš do odakle su tvoji. Najbolje ti je da ništa od toga ne uzimaš lično, ljudi su nepristojni ponekad, ali su nepristojni i kada radiš i sarađuješ sa njima. To su sve situacije u koje ćeš kad-tad upasti radeći bilo koji posao. Da su svi odgovorni, dobri i pristojni jedni prema drugima, svijet bi bio puno bolje mjesto. No svjesni smod a nije tako i da se svako mora izboriti za svoje mjesto pod suncem. I još nešto, svako ko ti kaže da se posao ne može dobiti bez štele krupno laže ili sam nije bio sposoban naći takav posao. Izbori svoju priliku, pokaži se i nema zime. Vrijedan čovjek kad tad ispliva. Generalno kod nas postoje dva velika problema, jedan problem je sam poslodavac a drugi problem je sam kandidat... Poslodavac - toliko je prica i situacija gdje se neko intervjuise pro forme, gdje je osoba koja sjedi s druge strane stola bezobrazna, neprofesionalna, itd. Kod nas nema zakona koji bi regulisao sta se smije a sta ne traziti kao sastavni dio CV-a ili pak pitati na razgovoru, tako da se moze svasta cuti. Jos jedna stvar koju svako od vas koji traze posao mora zapamtiti je da nema zakona po kojem privatnik mora proci kroz procedure konkursa da bi primio nekoga za razliku od drzavnih sluzbi. Ako vas je privatnik pozvao na razgovor, to nije uradio da bi zadovoljio neku kvotu nego zato sto zeli da vas upozna. Izuzetak su ponekad neke NVO ili podruznice velikih firmi gdje procedura firme ili donatora propisuje odredjen proces zaposljavanja. Jos jedna stvar koja je frustrirajuca za poslodavce je sto je situacija na trzistu takva da ce se na svaki posao na 1 kvalifikovanih prijaviti 20 nekvalifikovanih osoba. Kandidat - nije zalosno nego je strasno koliko ljudi lazu u svojim CV-ima. Poslodavac je htio da to provjeri postavivsi mi jako jednostavno pitanje na francuskom na koje ne da nisam znao odgovoriti, nego nisam ni razumio samo pitanje. Francuski uopste nije bio bitan za ovaj posao, ali eto, izgledalo je ruzno. Nikad vise nisam stavio na CV bilo sta sto fakat nisam radio jer sam postao svjestan da moram imati spreman odgovor i pokazati znanje za svaku stavku mog CV-a. Dalje, CV treba prilagoditi poziciji za koju se aplicira - ne moze se sa istim CV-em aplicirati za poziciju sekretarice, vodje prodaje i racunovodje uz nevjerovatnu pretpostavku da ste kvalifikovani za sva tri posla. Istaknite stvari koje su relevantne za posao za koji aplicirate, maknite one koje nisu - samim tim ce i CV biti laksi za citati a i vise vezan za poziciju. Konacno, dosta toga je stvar samopouzdanja i kako se znate prodati. Ja sam jako svjestan svojih kvaliteta i nedostataka i tacno znam kako da se prezentiram na intervjuu. Predstavite se kao ozbiljna osoba koja zna o cemu prica i sta hoce, spremna da radi, zaradi i napreduje, a ne kao neko ko bi, eto, nesto radio. Malo procitajte na netu kako izbjeci pitanja o trudnoci, plati, itd. A ako dodjete na intervju i vidite da se onaj s druge strane stola samo sprda sa vama, slobodno se zahvalite i napustite intervju - niste dosli da tracite svoje i njihovo vrijeme vec da nadjete posao. Istaknite stvari koje su relevantne za posao za koji aplicirate, maknite one koje nisu - samim tim ce i CV biti laksi za citati a i vise vezan za poziciju. Za poziciju na kojoj sada radim, poslao sam preko 200 CV. CV ne treba prilagodjavati poziciji na koju se aplicira, prilagodjava se motivaciono pismo. CV treba biti kratak a u njemu treba taksativno nabrojati odredjene stvari koje se ne mijenjaju. Npr: prvi dio: Osnovni podaci: ime, prezime, adresa, telefon, mobitel, e-mail, eventualno web stranica drugi dio: Zaposlenja sortirana unazad. Ovdje je bitno navesti od kada do kada se radilo, gdje, na kojoj poziciji i u jednoj liniji osnovna zaduzenja treci dio: Formalno obrazovanje, takodjer sortirano unazad. Ovo sam stavio pod eventualno jer kod nas nema major i minor predmeta. Ovdje treba navesti kurseve, seminare i sve ostale vidove neformalnog obrazovanja. Naravno, ako je neko bio u seminar mafiji te prosao kroz dvocifren ili trocifren broj seminara, ne treba sve navoditi, treba izdvojiti one koji su bitni i eventualno relevantni za poziciju na koju se aplicira. Navesti maternje jezike te sve strane jezike. Strane jezike navesti tabelarno, sa kolonama Jezik - Pisanje - Razumijevanje - Konverzacija te unijeti koliko se dobro poznaje pojedini aspekt stranog jezika: Odlicno, Dobro - Bazicno sesti dio: Ostalo. Ovdje navesti vozacku dozvolu, IT znanja i sl. CV ne bi trebao biti duzi od 3 stranice, idelano 2. CV je, kako buducem poslodavcu, tako i onome ko aplicira za posao, prva stepenica u odlucivanju. Poslodavac ce prvo pogledati CV i na osnovu njega odluciti da li da cita motivaciono pismo. Zbog toga u CV sve mora biti apsolutno tacno i istinito. Motivaciono pismo je mozda i vaznije od CV-a jer se preko motivacionog pisma prodajes. Sa CV-em ustvari samo dokazujes da ispunjavas uslove za posao a u motivacionom pismu moras ubijediti poslodavca zasto bas tebe da pozove na intervju. Dakle, prije nego sto pocnes pisati motivaciono pismo, moras napraviti malo istrazivanje o firmi u kojoj ces aplicirati. Cime se firma bavi, osnovni produkti, struktura i sl, jednom rijecju, profil firme. Dalje, detaljno se moras raspitati o poziciji na koju apliciras: koje su osnovne duznosti, koja su znanja neophodna, koja su znanja prednost, sta treba izbjegavati i sl. Nakon ovoga istrazivanja se pise motivaciono pismo i tada je naravno lako, na osnovu istrazivanja predstaviti svoje prednosti i jednostavno izbjeci pisanje o nedostacima. U motivacionom pismu se pise zasto zelim raditi upravo u toj firmi, kako svojim radom mogu doprinijeti samoj firmi, detaljno se opisuju radno iskustvo i radne sposobnosti relevantne za poziciju na koju se aplicira i sl. Motivaciono pismo ne bi trebalo biti duze od dvije stranice, idealno 1 A4 stranica. Treci dio koji se salje u aplikaciji za posao su reference. Dakle, treba skenirati posljednju diplomu formalnog obrazovanja te ostale relevante diplome i uvjerenja. Treba paziti da se ne posalje previse, ako se salje e-mailom onda sve skupa ne bi trebalo prelaziti 2 MB. Sta poslati uz posljednju diplomu formalnog obrazovanja zavisi od onoga sta je poslodavac u svom oglasu za posao naveo kao neophodno. Recimo ako je za posao nephodno znanje engleskog jezika, poslati posljendnji certifikat, ako je neophodno znanje progamiranja u Javi, poslati certifikat i sl. Ako se ne posjeduju certifikati, diplome i uvjerenja, onda se sva znanja moraju objasniti u motivacionom pismu. Inace, bitno je certificirati sve ono sto znate. U reference takodjer ulazi i preporuka prethodnog poslodavca. Eto otprilike sta sve jedna aplikacija treba da sadrzi. Jos jednom ukratko: CV - ovim dokazujes da ispunjavas uslove motivaciono pismo - ovim uvjeravas poslodavca da bas tebe pozove na intervju reference - ovim dokazujes svoje sposobnosti iz CV-a ili motivacionog pisma. Ako nekoga jos nesto zanima, pitajte. Poslodavac - toliko je prica i situacija gdje se neko intervjuise pro forme, gdje je osoba koja sjedi s druge strane stola bezobrazna, neprofesionalna, itd. Kod nas nema zakona koji bi regulisao sta se smije a sta ne traziti kao sastavni dio CV-a ili pak pitati na razgovoru, tako da se moze svasta cuti. Jos jedna stvar koju svako od vas koji traze posao mora zapamtiti je da nema zakona po kojem privatnik mora proci kroz procedure konkursa da bi primio nekoga za razliku od drzavnih sluzbi. Ako vas je privatnik pozvao na razgovor, to nije uradio da bi zadovoljio neku kvotu nego zato sto zeli da vas upozna. Izuzetak su ponekad neke NVO ili podruznice velikih firmi gdje procedura firme ili donatora propisuje odredjen proces zaposljavanja. Jos jedna stvar koja je frustrirajuca za poslodavce je sto je situacija na trzistu takva da ce se na svaki posao na 1 kvalifikovanih prijaviti 20 nekvalifikovanih osoba. Kandidat - nije zalosno nego je strasno koliko ljudi lazu u svojim CV-ima. Poslodavac je htio da to provjeri postavivsi mi jako jednostavno pitanje na francuskom na koje ne da nisam znao odgovoriti, nego nisam ni razumio samo pitanje. Francuski uopste nije bio bitan za ovaj posao, ali eto, izgledalo je ruzno. Nikad vise nisam stavio na CV bilo sta sto fakat nisam radio jer sam postao svjestan da moram imati spreman odgovor i pokazati znanje za svaku stavku mog CV-a. Dalje, CV treba prilagoditi poziciji za koju se aplicira - ne moze se sa istim CV-em aplicirati za poziciju sekretarice, vodje prodaje i racunovodje uz nevjerovatnu pretpostavku da ste kvalifikovani za sva tri posla. Istaknite stvari koje su relevantne za posao za koji aplicirate, maknite one koje nisu - samim tim ce i CV biti laksi za citati a i vise vezan za poziciju. Konacno, dosta toga je stvar samopouzdanja i kako se znate prodati. Ja sam jako svjestan svojih kvaliteta i nedostataka i tacno znam kako da se prezentiram na intervjuu. Predstavite se kao ozbiljna osoba koja zna o cemu prica i sta hoce, spremna da radi, zaradi i napreduje, a ne kao neko ko bi, eto, nesto radio. Malo procitajte na netu kako izbjeci pitanja o trudnoci, plati, itd. A ako dodjete na intervju i vidite da se onaj s druge strane stola samo sprda sa vama, slobodno se zahvalite i napustite intervju - niste dosli da tracite svoje i njihovo vrijeme vec da nadjete posao. Slazem se sa vox-populi u tome da je CV uvijek jednoobrazan dok se motivaciono pismo pise svakoj firmi ponaosob i to sa fokusom na interese i razloge apliciranja upravo te pozicije. Smatram da se iz samog CV-a i motivacionog pisma moze zakljuciti o kakvom kandidatu se radi i da li on priblizno moze da odgovara toj poziciji, te da li postoji potreba za intervjuisanjem te osobe. Takodjer mislim, da ukoliko se aplikant pozove na razgovor, onda treba ispostovati i svoje vrijeme i vrijeme aplikanta pa taj razgovor uraditi kako treba. I pored svih mogucih tehnika koje se primjenjuju radi procjene kandidata, mislim da se to ne moze sa apsolutnom tacnoscu odrediti. Uvijek ima teoreticara i prakticara. Ukoliko se radi o zaposljavanju npr. Znaci oratorne sposobnosti a samim tim i prezentacije nebi trebale biti od iste vaznosti bez obzira o kojem poslu je rijec. Hvala za savjete i Vase misljenje vrijednica wrote:Jos uvijek pod dojmom zadnjeg razgovora za posao, odlucih da otvorim ovu temu i podijelim iskustvo sa vama. U zadnje vrijeme sam bila na nekoliko razgovora i prikupila razna iskustva. Medjutim ovaj zadnji mi je posebno interesantan. Znaci, razgovor je bio sa 3 gospodje, od kojih je jedna glavna vec nakon 5 min ustala i preostalih 10 min se setkala od jedne do druge kancelarije. Krajnje neprofesionalno a da ne govorim o tome kako je to nekulturno! Ukoliko je firma selektovala kandidata, onda bi bar trebala da obavi taj razgovor kako dolikuje. Razgovor je najvecim dijelom vodila gdja koja je ustvari externi faktor u svemu tome, a pri tom mi je postavila i pitanje o mogucoj trudnoci.... Tih par minuta razgovora se uglavnom svelo na to zasto ja vec neko vrijeme ne radim sta je razlog tome i zasto sam prestala raditi u prethodnoj firmi. Profesionalno iskustvo se najmanje razlagalo. Kakva vi iskustva imate? Moj ti je savjet da ne uzimaš sve tako k srcu. Prije svega mislim da ti kao kandidat ne možeš reći za nekoga ko već radi u toj firmi da je eksterni faktor. Jer u toj priči jedini eksterni faktor si ti. Slažem se da dosta razgovora za posao oda ne neku drugu stranu, ali donekle to razumijem. Poslodavci imaju to neko kratko vrijeme da te upoznaju i pokušaju izvući neke zaključke o tebi. Lično sam se susretao sa malim morem naizgled čudnih pitanja: od kakve muzike slušaš do odakle su tvoji. Najbolje ti je da ništa od toga ne uzimaš lično, ljudi su nepristojni ponekad, ali su nepristojni i kada radiš i sarađuješ sa njima. To su sve situacije u koje ćeš kad-tad upasti radeći bilo koji posao. Da su svi odgovorni, dobri i pristojni jedni prema drugima, svijet bi bio puno bolje mjesto. No svjesni smod a nije tako i da se svako mora izboriti za svoje mjesto pod suncem. I još nešto, svako ko ti kaže da se posao ne može dobiti bez štele krupno laže ili sam nije bio sposoban naći takav posao. Izbori svoju priliku, pokaži se i nema zime. Vrijedan čovjek kad tad ispliva. Medjutim, da se veliki dio stvari zavrsava upravo na taj nacin, nazalost moramo priznati. Gospodje su se predstavile i upoznata sam ko je u kojem svojstvu, tako da je eksterni faktor uistinu eksterni Vrijednice, ako je vec stanje tako da pisljiva drzava nece zastiti zenu od ovakvih pitanja onda individua mora zastiti sebe. U Holandiji, koja je po tom pitanju daleko od Bosne, zene takodjer lazu ili ne odgovaraju na pitanja o trudnoci, a mnoge sam upoznala koje su trudnocu krile dok nisu dobile stalni ugovor. Jezim se od same pomisli da su ti postavile takva pitanja, no na zalost to je svakodnevnica, skoro svuda, osim sto je u nekim drzavama radnik malo vise postedjen takvih pitanja kada aplicira posao- tj data mu je mogucnost da ne odgovori jer je to njegovo pravo. A posto je Bosna mracni vilajet, pogotovo kada se radi o zenama i djeci, onda se trebas izgleda praviti toso. Izmisli milion i jednu pricu, ili da nemas djece ili da ih nikada ne mozes imati ili da nemas partnera i bla bla bla. Usput i opet fuj. To sto su te pitale za period u kojem nisi imala posla i slicno, to je sasvim normalno a manje normalno u drzavi gdje ljudi teskom mukom dolaze bez posla ako nemaju stelu - i moze mozda nesto reci o kandidatu. Iako mrzim razgovore za posao i u njima se osjecam nelagodno, ne zbog toga sto sam nesigurna, vec sto se moram prodavati - bitno je da svako pitanje, pa i ono o tvojim negativnim osobinama okrenes u svoju korist. I ovi sto kazu da su zbog trudnice nagrabusili, e pa to vam je dio rizika kada ne radite sami i samo za sebe. Neki ljudi se razbole i nikada se vise ne vrate, neki simuliraju bolest kako fizicku, tako psihicku, pa ako mogu vise sjede na suncu ali ih manje ima u kancelariji a neki dozive saobracajnu nesrecu ili im umre partner pa ne mogu sebi doci mjesecima. U drzavi u kojoj te pitaju imas li namjeru zatrudniti i imas li djece je isto kao da te pitaju znas li hoces li dozivotno biti zdrav, cuvas li se saobracajnih i drugih nesreca, koji ti je rizicni faktor o mogucoj ovisnosti u buducnosti i hoces li dolaziti na posao na vrijeme i uopste ukoliko slucajno slomis obje noge. Sasvim je dovoljno ljudi koji puse i time provode vise vremena u pusenju van kancelarije ili za internetom imamo ovdje primjera more pa ih kladim se niko nije pitao kada su se zaposljavali hoce li sjediti po forumima i biti dovoljno efikasni u firmi. Gadljivo pa to ti je. Margita81 wrote:Upravo sam u procesu trazenja posla i bila sam na 4 razgovora dosad. Na svakom od njih mi je postavljeno isto pitanje i to prije svih ostalih: imam li djece i koliko je djetetu godina. Sta im to uopce znaci? Vise i cesce bolovanje jer se dijete zna razbolit a oni to ne tolerisu ili? Znam da je truli kapitalizam na vlasti ali ima li negdje granice? Pa to je jednostavno. Niti jedna firma ne zeli primiti radnicu na neodredjeno vrijeme da bi ta ista radnica otisla na trudnicko par mjeseci kasnije. Tada je firma duzna da joj placa trudnicko u gotovo punom iznosu plate te da je obavezno po zakonu vrati na poziciju sa koje je otisla na trudnicko i naravno da ponovo pronadje novu osobu koja treba da obavlja posao za koji je prva osoba u startu primljena. Dakle veliki trosak za kompaniju direktni i indirektni i logicno da kompanije to zele da izbjegnu. Kapitalizam, ne znam sta tu nije jasno? Moralno, ovo naravno nije u redu ali moral i kapitalizam po svojoj definiciji ne mogu ici zajedno. Inace, na takva pitanja se nikada ne odgovara iskreno. Imas li momka - nemam, sad sam iz duge veze i zelim malo da se posvetim sebi. Ukoliko imate momka ili muza, navedete neki drugi uvjerljiv razlog zbog kojeg ne planirate dijecu skorije. Ukoliko imate dijecu koja su mala, objasnite da vam majka ili neko drugi vecinu vremena moze brinuti o dijeci i da to ni na koji nacin nece uticati na vase obavljanje posla.... UnscarD wrote:Pa to je jednostavno. Niti jedna firma ne zeli primiti radnicu na neodredjeno vrijeme da bi ta ista radnica otisla na trudnicko par mjeseci kasnije. Tada je firma duzna da joj placa trudnicko u gotovo punom iznosu plate te da je obavezno po zakonu vrati na poziciju sa koje je otisla na trudnicko i naravno da ponovo pronadje novu osobu koja treba da obavlja posao za koji je prva osoba u startu primljena. Dakle veliki trosak za kompaniju direktni i indirektni i logicno da kompanije to zele da izbjegnu. Kapitalizam, ne znam sta tu nije jasno? Moralno, ovo naravno nije u redu ali moral i kapitalizam po svojoj definiciji ne mogu ici zajedno. Inace, na takva pitanja se nikada ne odgovara iskreno. Imas li momka - nemam, sad sam iz duge veze i zelim malo da se posvetim sebi. Ukoliko imate momka ili muza, navedete neki drugi uvjerljiv razlog zbog kojeg ne planirate dijecu skorije. Ukoliko imate dijecu koja su mala, objasnite da vam majka ili neko drugi vecinu vremena moze brinuti o dijeci i da to ni na koji nacin nece uticati na vase obavljanje posla.... Ovo nema veze sa moralom ili kapitalizmom. Ne primiti zenu na posao zato sto je trudna ili zato sto ce mozda jednog dana biti trudna pa prouzrokovati dodatne troskove firmi je jednostavno u mnogim zemljama zakonski zabranjeno. Kada bi to bilo dozvoljeno onda bi se mogle zaposljavati samo zene u srednjim godinama, nerotkinje ili zene koje su izvadile jajnike pa vise ne mogu imati djecu. A drugi dio je potpuno ok. Ako te je vec poslodavac doveo u situaciju da moras odgovoriti da li si trudna ili da li planiras djecu, onda lazi. Ne bih se iznenadio da i u BiH ima neki slican zakon ali on u ovoj situaciji jednostavno nije sprovodiv. Postave ti to pitanje, odbiju te i sta ces onda. Oni uvijek mogu reci da to uopste nije bio faktor pri odlucivanju nego da smatraju da taj i taj drugi radnik koji je primljen bolje odgovora onome sto njima treba i gotovo. To je njihovo pravo da prime koga zele. Naravno pricam o privatnim firmama a ne o nekim drzavnim sluzbama. Mi samo u vecim firmama imamo HR odijele i mogu da se kladim da im je svaki put veliki minus kod nadredjenih ukoliko im se desi da nekoga prime pa taj neko ode na trudnicko par mjeseci kasnije. To prosto znaci da nisu uradili svoj posao kako treba. A naravno da ima veze i sa moralom i sa kapitalizmom. Zakon je postavljen kako bi na papiru eliminisao takav oblik diskriminacije jer on to svakako jeste ali u praksi, pogotovo prilikom apliciranja u nekim manjim privatnim firmama, 100 puta je bolje jednostavno ispricati ono sto zele da cuju. Kasnije, kada se upadne, zivis svoj zivot dalje kao da nista nije bilo... Jbg, sistem je takav da postenu osobu prosto tjera da laze ukoliko zeli postici svoje ciljeve.